| kauza |
(lat. causa) uzrok,razlog, povod, pobuda: pravna stvar, pravno pitanje, sporno pitanje, parnica; in causaèit. in kauza (lat.) prav. u spornoj stvari |
|
| kauzalan |
(lat. causalis)uzroèan, uzroèni; kauzalna konjunkcija gram. uzroèni veznik; kauzalna ili uzroènareèenicazavisnareèenica kojom se izrièe uzrok radnje u glavnoj reèenici, npr. Pobijedili smojer smo bolji |
|
| kauzalitet |
(lat. causalitas)fil. uzroènost, uzroèna veza, odnos izmeðu uzroka i posljedice; princip kauzaliteta glasi: svaka promjenamora imati i svoj uzrok |
|
| kauzalni neksus |
(lat. causa uzrok,causalisuzroèni, nexus veza) prav. u kaznenimdjelima: uzroèna veza izmeðu kaznenogdjela koje je poèinio izvršitelj ištetnih posljedica koje su zbog togdjela nastale; dok se ne utvrdi taveza, smatra se da ne postoji nikaznena odgovornost |
|
| kauzalnogenetièan |
(lat. causa uzrok, grè. genesispostanak) koji izlaže uzroke razvoja, koji se temelji na uzrocima razvoja |
|
| kauzativan |
(lat. causativus)uzroèan; kauzativni glagoli gram. glagoli koji izrièu uzrok neke radnje, uzroèni, faktitivni glagoli(npr. crveniti, crvenim je kauzativan znaèi: èinim nešto crvenim prema glagolu crvenjeti, crvenim koji znaèi: postajem crven) |
|
| kauzator |
(lat. causator) poèinitelj, tvorac |
|