| mira |
(lat. murrha, murra) 1. sok koji je kapao s arapskog drveta mire, kojim su stari mazali kosu te je èinili sjajnom i lijepom |
|
| mira |
(grè. myron, hebr.mor, ar. mur) 2. izmirna, gorka, veoma mirisava i ljekovita smola koja se dobiva od više vrsta drvetaCommiphora |
|
| mirabela |
(lat. mirabella) bot.sitna crvenkastosmeða iližuta šljiva, šljiva ranka (po fr. graduMirabeau, lat. Mirabella} |
|
| mirakl |
(lat. miraculum)èudo, èudna stvar, èudandogaðaj; u srednjovjekovnoj fr. i engl.književnosti: dramatiziran dogaðajiz života svetaca |
|
| mirakulozan |
(lat. miraculosus) èudan, vrijedan èuðenja ili divljenja, koji nalikuje na èudo; èudotvoran; mirakulozan èovjek èovjek koji izaziva divljenje |
|
| mirarh |
(grè. myrios desettisuæa, archo vodim, predvodim) pukovnik u novogrèkoj vojsci |
|