| muzika |
(grè. musike se.techne, lat. mušica)umjetnost muza kod starih Grka obuhvaæalaje, za razliku od gimnastike, sveumjetnosti koje utjeèu na naobrazbu duha i srca, a tek u kršæanskom razdoblju dobila je uže znaèenjekao èisto tonska umjetnost |
|
| muzikalan |
(grè. musikos, tal.musicale) kojiodgovara zakonima glazbene umjetnosti; koji poznaje glazbu; koji ima smisla i dara zaglazbu, koji ima dobar sluh; blagozvuèan, milozvuèan |
|
| muzikalije |
(lat. musicalia) mn. ono što spada u glazbu ili se tièe glazbe, osobito; bilježnice s notama |
|
| muzikant |
(tal. musicante) onaj kojemu je sviranje stalno zanimanje, sviraè |
|