... Rječnik | stibij | (lat. stibium) min. v. antimon... | Rječnik stranih riječi
Unesi riječ

Domaći

stibij (lat. stibium) min. v. antimon  
stibilalije (lat. stibium antimon, stibialia) mn. med. lijekovi napravljeni od antimona ili s antimonom  
ŠTIĆENIK lice koje je rešenjem organa starateljstva (v.) stavljeno pod starateljstvo preko kojega mu društvena zajednica pruža posebnu zaštitu sve dokstarateljstvo traje. Isto što istaranik.  
štift (njem. der Stift) klinac; pisaljka; u telefoniji: utikaè, èep (služi za davanje telefonske veze govornicima preko telefonske centrale)  
stigijski (grè. stygios) 1. koji pripada Stiksu i podzemnom svijetu uopæe; pren. užasan, grozan, strašan, jeziv, paklen; 2. kem. koji najeda, izgriza, kao npr. dušièna kiselina (zbog vode rijeke Stiksa koja je, po vjerovanju starih Grka, bila otrovna)  
štigliæ (njem. stieglitz) zool. èešljugar  
stigma (grè. stigma) ubod, toèka, mrlja; bot. dio cvijeta koji prima pelud; zool. vanjski otvor traheje (dušnika) kod èlankonožaca; ožujak, opekotina; žig,znak srama koje su stari Grci i Rimljani udarali zloèincima i odbjeglim robovima; pren. sram, stid; mn. sti  
stigmatizacija (lat. stigmatisatio) udaranje žiga, žigosanje; psih. obièno bolom praæena tobožnja sposobnost uživljavanja u Kristove patnje na taj naèin što se kod nekih osoba (stigmatiziranih) pojavljuju po tijelu Kristove rane (prema mišljenju psihopataloga, ovo stanj  
stigmatizirati (grè. stigmatizo) obilježiti žigom, žigosati; pren. oklevetati; stigmatizirane osobe psih. osobe na kojima se rane sliène Kristovim pokazuju bilo izvana, bilo da ih one osjeæaju u sebi (prema mišljenju psihopatologa, stanje slièno stanju kod nekih sluèaje  
stigmatograf (grè. stigma bod, ubod, toèka, žig, grafo pišem) onaj koji radi stigmatografiju  
stigmatografija (grè. stigma bod, ubod, toèka, žig, grafia pisanje, bilježenje) pravljenje malih šara, uzoraka u boji, npr. sitnih crvenih toèaka na plavoj osnovi itd.  
stigmeologija (grè. stigme toèka, pjega, logia) gram. v. akcentuacija  
stih (grè. stichos) poet. v. vers  
štih (njem. Stich) 1. bod, ubod, rez; 2. bod (u igri)  
stihar (grè. sticharion, stoicharion) dio odjeæe pravoslavnog sveæenika: dugaèka i široka haljina, slièna dugaèkoj košulji, od bijele i šarene tkanine  

1 2 3 4 5