| stibij |
(lat. stibium) min. v. antimon |
|
| stibilalije |
(lat. stibium antimon, stibialia) mn. med. lijekovi napravljeni od antimona ili s antimonom |
|
| ŠTIĆENIK |
lice koje je rešenjem organa starateljstva (v.) stavljeno pod starateljstvo preko kojega mu društvena zajednica pruža posebnu zaštitu sve dokstarateljstvo traje. Isto što istaranik. |
|
| štift |
(njem. der Stift) klinac; pisaljka; u telefoniji: utikaè, èep (služi za davanje telefonske veze govornicima preko telefonske centrale) |
|
| stigijski |
(grè. stygios) 1. koji pripada Stiksu i podzemnom svijetu uopæe; pren. užasan, grozan, strašan, jeziv, paklen; 2. kem. koji najeda, izgriza, kao npr. dušièna kiselina (zbog vode rijeke Stiksa koja je, po vjerovanju starih Grka, bila otrovna) |
|
| štigliæ |
(njem. stieglitz) zool. èešljugar |
|
| stigma |
(grè. stigma) ubod, toèka, mrlja; bot. dio cvijeta koji prima pelud; zool. vanjski otvor traheje (dušnika) kod èlankonožaca; ožujak, opekotina; žig,znak srama koje su stari Grci i Rimljani udarali zloèincima i odbjeglim robovima; pren. sram, stid; mn. sti |
|
| stigmatizacija |
(lat. stigmatisatio) udaranje žiga, žigosanje; psih. obièno bolom praæena tobožnja sposobnost uživljavanja u Kristove patnje na taj naèin što se kod nekih osoba (stigmatiziranih) pojavljuju po tijelu Kristove rane (prema mišljenju psihopataloga, ovo stanj |
|
| stigmatizirati |
(grè. stigmatizo) obilježiti žigom, žigosati; pren. oklevetati; stigmatizirane osobe psih. osobe na kojima se rane sliène Kristovim pokazuju bilo izvana, bilo da ih one osjeæaju u sebi (prema mišljenju psihopatologa, stanje slièno stanju kod nekih sluèaje |
|
| stigmatograf |
(grè. stigma bod, ubod, toèka, žig, grafo pišem) onaj koji radi stigmatografiju |
|
| stigmatografija |
(grè. stigma bod, ubod, toèka, žig, grafia pisanje, bilježenje) pravljenje malih šara, uzoraka u boji, npr. sitnih crvenih toèaka na plavoj osnovi itd. |
|
| stigmeologija |
(grè. stigme toèka, pjega, logia) gram. v. akcentuacija |
|
| stih |
(grè. stichos) poet. v. vers |
|
| štih |
(njem. Stich) 1. bod, ubod, rez; 2. bod (u igri) |
|
| stihar |
(grè. sticharion, stoicharion) dio odjeæe pravoslavnog sveæenika: dugaèka i široka haljina, slièna dugaèkoj košulji, od bijele i šarene tkanine |
|
