| senzibilitet |
(lat. sensibilitas) osjetljivost, sposobnost opažanja osjetom; pojaèana osjetljivost, osjeæajnost, èuvstvenost, nježnost osjeæaja |
|
| SENZIBILITET |
(lat. sensl.ilis — osjetljiv), v.Tankoćutnost. |
|
| senzibilizatori |
(lat. sensibilisatores) mn. u fotografiji: obojene tvari koje se dodaju želatini bromnog srebra da bi se dobile ortokromatske ploèe |
|
| senzificirati |
(lat. sensificare) poosjeæajiti, poosjetiti, uèiniti da se može osjetiti ili osjetilima opaziti, predoèiti, uèiniti nešto da bude pristupaèno osjetilima |
|
| senzitivan |
(lat. sensitivus) sposoban osjetiti, osjetljiv; koji se temelji na opažanju, osjetilnom opažaju (senzaciji) |
|
| senzitivitet |
(lat. sensitivitas) osjetljivost, sposobnost osjeæaja, senzibilitet |
|
| senzitometar |
(lat. sensitus, grè. metron mjera) sprava za mjerenje fotografskih emulzija |
|
| senzoran |
(lat. sensorius) osjetni, osjeæajni, koji se tièe sjedišta osjeæaja u mozgu; senzorni živci osjeæajni živci, osjetni živci, oni koji vanjskim podražajem uzrokovani živaèni pokret sprovode od jednog osjetilnog organa do živèanog centra, središta |
|
| senzorij |
(lat. sensorium) psih. dio mozga u kojem je sjedište osjetljivosti; sensorium commune èit. senzorijum komune (lat.) opæe sjedište osjeæaja, dio mozga u kojem se susreæu osjeæaji |
|
| senzualan |
(lat. sensualis) osjetilan, èulan, puten, tjelesan; sklon tjelesnim uživanjima, razbludan |
|
| senzualist |
(lat. sensualis) pristaša senzualizma (usp. empirizam, empirist); èovjek sklon osjetilnim uživanjima, razbludnik |
|
| senzualizam |
(lat. sensualis osjetilni) ni. teorija koja cjelokupnu spoznaju svodi na osjetilne doživljaje, ali ipak ostavlja jednu neosjetilnu aktivnost: pozornost (Condillac); pren. sklonost osjetilnim uživanjima |
|
| senzus |
(lat. sentire osjetiti, osjeæati, sensus) osjeæaj; smisao; sensus communis èit. senzus komunis (lat.) zdrav razum; sensu bono èit. senzu bono (lat.) u dobrom smislu; sensu malo èit. senzu malo (lat.) u lošem smislu; sensu proprio èit. senzu proprio (lat.) |
|
| separacija |
(lat. separatio) odvajanje, razdvajanje, npr. zajednièke imovine;, rastava; neslaganje, podvojenost; separatio quoad thorum et mensam èit. separacio kvoad torum et menzam (lat.) rastava braka od stola i postelje; separatio quoad vinculum èit. separacio kv |
|
| separat |
(lat. separatus) v. pod separatan |
|
