| stih |
(grè. stichos) poet. v. vers |
|
| štih |
(njem. Stich) 1. bod, ubod, rez; 2. bod (u igri) |
|
| stihar |
(grè. sticharion, stoicharion) dio odjeæe pravoslavnog sveæenika: dugaèka i široka haljina, slièna dugaèkoj košulji, od bijele i šarene tkanine |
|
| štihati |
(njem. sticheln) kopati zemlju okomitim zabadanjem lopate |
|
| stihija |
(grè. stoicheion ono što je osnovno, element, pratvar) 1. neodoljiva sila prirode; bura, oluja, poplava, požar, nepogoda; 2. fil. osnovni element svijeta (prema starogrèkim filozofima bilo ih je 4; vatra, voda, zemlja i zrak; 3. kem. v. element; prid. sti |
|
| stihomantija |
(grè. stichos red, vrsta, stih, manteia) proricanje iz stihova, sreæaka ili ceduljica kod Rimljana: stihove iz Sibilinskih knjiga napisali bi na ceduljice, koje bi potom izmiješali, zatim ih izvlaèili i èitali iz njih buduænost |
|
| stihometrija |
(grè. stichos red, vrsta, stih, metria mjerenje) mjerenje stihova, brojanje redaka (u rukopisima) |
|
| stihomitija |
(grè. stichos rod, vrsta, stih, mythos govor, razgovor) poet. govorna figura, podvrsta antiteze; razvijeni stihovi (u dramama i dr.), koji su obièno jedni drugima i odgovori |
|
| štihvort |
(njem. Stichwort) 1. kaz. posljednja rijeè u govoru glumca nakon koje drugi glumac poèinje govoriti ili nešto èiniti; 2. u rjeènicama i si. djelima obièno masnim slovima tiskana rijeè koja se objašnjava, odrednica; šlagvort |
|
