| titan |
(grè. Titan) 1.gorostas, div; 2. kem. element, atomska težina 47,90, redni broj 22, znak Ti, upotrebljava se u industriji èelika, anjegovi spojevi za dobivanje žutihporculanskih boja i zelenih boja zamazanje |
|
| titanati |
(lat. titanium) kem.soli titanske kiseline; usp. titan 2. |
|
| Titani |
(grè. Titan) mn. mit. predolimpski rod bogova, šestorica sinova Urana i Geje, zbacili oca s prijestolja i zavladali Nebom, ali ih je brat Zeus, nakon ogorèene borbe (titanomahije), svladao i bacio u Tartar,gdje ih èuvaju hekatonheiri, a njihovog voðu Atla |
|
| TITANI |
u grč. mitologiji sl.ovi Geje, božanstva Zemlje, i Urana, božanstva neba. Oni su svog oca srušili sprijestola i zavladali nebom. Najmlađi međuT. Hronos odsjekao mu je pri tom spolni organ (v. Uran). Posle je Zevs(v.) zbacio T. s vlasti i otjeraoih u podze |
|
| titanit |
(grè. Titan, nastavakites) 1. min.veoma raširena ruda, ima je u eruptivnom kamenu i kristalastim škriljevcima, silikatkalcija i titana; 2. vrsta jakog eksploziva |
|
| titanomahija |
(grè. Titan, macheborba) Zeusovaborba s Titanima |
|
