vaga |
(njem. Wage) sprava za usporeðivanje nepoznatih masa s poznatim (utezima), tj. za odreðivanje težine tijela, tezulja, kantar |
|
vagabilan |
(fr. valabe, lat. valere vrijediti) valjan, vrijedan, koji vrijedi; prav. pravno valjan, u propisnom obliku, punovrijedan |
|
vagabund |
(lat. vagabundus) skitnica, probisvijet, lutalica, beskuænik, tumaralo, protuha; bitanga |
|
vagant |
(lat. vagari skitati se, lutati) srednjovjekovni putujuæi sviraèi, lakrdijaši, studentiklerici lutalice i si. |
|
vagati |
(njem. wagen) odreðivati težinu tijela na vagi, mjeriti na vagu |
|