| barbar |
(grč. barbaros) v. barbarin |
|
| barbarin |
(grč. barbaros) kod starih Grka: svaki onaj koji nije znao govoriti grčki, dakle tuđinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji nisu imali ni grčke ni rimske naobrazbe; danas: nenaobražen, grub, surov čovjek, divljak; barbar |
|
| barbarizam |
(grč. barbarismos) gram. uporaba stranih riječi i izraza u govoru i pisanju, osobito za ona značenja za koja imamo hrvatsku riječ, npr.: šnajder, šuster (krojač, postolar), bez da sam znao, imate li što za jesti (bez mog znanja, imate li što za jelo); gru |
|
| barbarizirati |
(grč. barbarizo) učiniti nešto barbarskim, pobarbariti; ogriješiti se o pravila i čistoću jezika, govoriti u kovanicama, iskvareno, nepravilno |
|
| barbarski |
(grč. barbarikos) prvotno: strani, tuđinski; nečovječan, grub, surov, divlji; suprotan duhu i pravilima jezika; barbarski ornament gotički, keltski i ovima slični oblici ornamenata |
|
| barbarstvo |
(grč. barbaros) nenaobraženost, neuljuđenost; grubost, surovost, divljaštvo |
|