| dijalekt |
(grč. dialegesthairazgovarati, dialektos) filol. narječje, svaki lokalni govor koji se razlikuje od službenog i standardnog jezika |
|
| dijalektičan |
(grč. dialektikos) koji odgovara znanosti o mišljenju, koji je u skladu s tom znanošću; dosjetljiv, domišljat |
|
| dijalektičar |
(grč. dialektikos)dobar govornik; onaj koji jevješt u raspravljanju; fil. onaj koji sevješto služi dijalektikom, koji primjenjuje dijalektičku metodu |
|
| dijalektika |
(grč. dialegomai razgovaram, dialektike) umijeće razgovaranja(bilo s drugima ili sa samim sobom);umijeće znanstvenog raspravljanja, disputiranja; dosjetljivost, domišljatost, snalažljivost u govoru; fil. znanost o kretanju mišljenja kroz proturječnosti ko |
|
| dijalektolog |
(grč. dialektos,logos) filol. onaj koji ispituje i proučava narječja, poznavatelj dijalekata |
|
| dijalektologija |
(grč. dialektos,logia) filol. znanost o dijalektima |
|
| dijalektomanija |
(grč. dialektosnarječje,mania strast) pretjerana uporaba dijalekta (narječja) u književnim djelima |
|