| dual |
(lat. duo dva, dulaisdvojan) gram. dvojina, osobina nekih jezika (npr. sanskrtskog, grčkog) koji imaju, osim jednine i množine,još jedan broj za gramatičko mijenjanje imenica i glagola, a koji označava dvojstvostvari iliradnju udvoje |
|
| dualin |
(lat. duo dva) vrstaeksploziva koji se sastoji od nitroglicerina i piljevine |
|
| dualist |
(lat. dualis)pristaša dualizma; pristaša podjele upravne vlasti na dva samostalna dijela |
|
| dualistički |
(lat. dualis) koji setemelji nadualizmu |
|
| dualitet |
(lat. dualis) dvojstvo, dvojina; log. zakon logičkog raščlanjivanja misaonog sadržaja na dva dijela (subjekt predikat) |
|
| dualizam |
(lat. duo, dualis)fil. naučavanje o dvojstvu, dijeljenje na dvoje, naučavanje o postojanju dvaju različitih, potpunosuprotnih stanja, principa, načela, načina mišljenja, pogleda na svijet itd., npr.: Bog i Sotona (dobar i zao princip), Bog i svijet, duh i |
|
