halo |
(engl. hallo) 2. hej!èuj! slušaj! (uobièajeni naèin dozivanja i oslovljavanja, osobito telefonom) |
|
halo |
(grè. halos) 1.okruglo mjesto, gumno; fiz. bijeli ili obojen krug (prsten) oko Sunca i Mjeseca;med. crven krug oko bradavice na dojci |
|
halo |
(grè. hals gen.halos) 3. predmetak u složenicama sa znaèenjem: sol |
|
HALOBATE |
crte koje pokazujutok (hod) određeneslanoće od nulte razine do odgovarajuće dubine ili dna mora. Vertikalna raspodjela slanoće mijenja se do l500 metara dubine, a ispod te dubine slanoćaostaje uglavnom stalna. |
|
halofiti |
(grè. hals, fytonbiljka) bot. biljke kojeuspijevaju u slanim predjelima, osobito namorskim obalama |
|
halogen |
(grè. hals, gen korijen od gignesthai postati, nastati) kem. element, ili drugi radikal koji tvori sol u spoju s nekom kovinom; halogeni elementi brom, fluor, jod i klor (zato što oni s kovinama daju izravno soli) |
|
halografija |
(grè. hals, grafo opisujem) opisivanje soli; opisivanje solana |
|
haloidi |
(grè. hals, eidosoblik) mn. kem. brom, fluor, jod, klor i dr. = haloidni elementi; haloidne soli solikoje nastajuspajanjem jednog haloida s jednom kovinom, npr. natrijev klorid ili kuhinjska sol |
|
halokemija |
(grè. hals, chemeia)kemija soli |
|
haloksilin |
(grè. hals, xylondrvo) pušèanii minski barut od drvene strugotine natopljene u feridicijankaliju |
|
halologija |
(grè. hals, logiaznanost) kem.znanost o solima |
|
halomantija |
(grè. hals, manteiaprtkazivanje,gatanje) proricanje po soli, gatanje u sol |
|
halometar |
(grè. hals, metronmjerilo) solnavaga, areometar za odreðivanje stupnja slanosti slane vode |
|
halometrija |
(grè. hals, metriamjerenje) mjerenjeslanosti solne otopine; odreðivanje kolièine alkohola u pivu pomoæu njegovesposobnosti otapanja kuhinjske soli |
|
halopega |
(grè. hals, pegeizvor) slani izvor |
|