HASABA |
(tur.), dio nasljedstva koji ženskaosoba ne moženaslijediti. Tu po pravilu spadaju kuća, pojata, gumno i slično. |
|
hasidizam |
(hebr. hasidimpobožni) vjerski mistièki pokret Židova u istoènim europskim zemljama, utemeljea na istoimenompokretu Židova iz 2. st. |
|
hašiš |
(ar.) opojno sredstvo koje se priprema od cvjetova indijske konoplje; na Istoku ga piju ili pušeradi izazivanja pohotljivosti |
|
hasmonejci |
(hebr.) pristaše JudeMakabejcau borbi protiv Sirijaca; èlanovi žid. sekte koja je ostala vjerna starom i ne priznaje rabinski zakon, raširena po slavenskim zemljama |
|