| honoracija |
(lat. honoratio) poštovanje, ukazivanje èasti; trg. primanje na sebe i otkupljivanje neèije mjenice |
|
| honorant |
(lat. honorans) trg.onaj koji primana sebe mjenicu za raèun drugog |
|
| honorar |
(lat. honorarium) novèana nagrada (lijeènicima, nastavnicima za izvanredne sate, odvjetnicima, piscima i dr.) |
|
| honorat |
(lat. honoratus) 1.èovjek na visokompoložaju; 2. viši sveæenik nekog kat. reda; 3. trg. osoba za èiji raèun honorant primana sebe ili isplaæuje protestiranu mjenicu |
|
| honorirati |
(lat. honorare) 1.štovati, poštovati, odavati poèast; 2. platiti, primiti na sebe (mjenicu); 3. nagraditi novèano (èiji rad) |
|
| honoris causa |
èit. honoris kauza(lat.) izpoèasti; doktor honoris causa poèasni doktor, onaj koji dobije doktorsku titulu bezpolaganja ispita (u znak priznanja za znanstveni rad i druge zasluge) |
|