| human |
(lat. homo èovjek,humanus) èovjeèan, èovjekoljubiv, plemenit, milosrdan |
|
| humaniora |
(lat.) mn. lijepevještine i znanosti koje èovjeka èine èovjekom; osobito: studije klasiène (grèkorimske) starine (odrenesanse središte izobrazbe i osnova svakog plemenitijeg odgoja duha i srca) |
|
| humanist |
(lat. humanusèovjeèji, ljudski; èovjeèan) 1. pristaša humanizma; 2. takoðer: znalac, uèitelj, profesor klasiènih znanosti i književnosti |
|
| humanistièki |
(lat. humanusèovjeèji, ljudski;èovjeèan) v. klasièni; humanistièka gimnazija gimnazija u kojoj se uèe grèki i latinski jezik i školuje u klasiènom duhu = klasièna gimnazija; humanistièke studije v. humaniora |
|
| humanistika |
renesansno latiniènopismo,nastalo u Firenci u 15. st. |
|
| humanitaran |
(lat. humanus, fr.humanitaire)èovjeèji, èovjeèanski, ljudski; èovjeèan, èovjekoljubiv, sklon pomaganju svojim bližnjima |
|
| humanitarizam |
(fr. humanitarisme) ureðenje ljudskogdruštva u duhu poštivanja ljudskih prava |
|
| humanitet |
(lat. humanitas)ljudskost, èovjeènost, ono u ljudskoj prirodi što èini èovjeka èovjekom, ljudsko dostojanstvo;èovjekoljubivost, ljubav prema bližnjem |
|
| humanizam |
(lat. humanus ljudski,èovjeèji;èovjeèan) 1. pokret u poèetku novog vijeka koji je uzor ljudskog savršenstva vidio u životu i književnosti antièkih(klasiènih) naroda (predstavnici: Dante, Petrarca, Erazmo Roterdamski, Reuchlin, Maruliæ, Èesmièki i dr.); 2. |
|
| humanizirati |
(lat. humanisare)poèovjeèiti,poèovjeèivati, dati ljudski obliki prirodu; naèiniti ljudskim, uljuditi,uljuðivati |
|
