| idiom |
(grè. idioma) 1.posebna osobina, osobitost, osebujnost: 2. filol. osobitost jezika, narodni jezik, narjeèje,dijalekt, naèin govora,svaki osobit i samostalan govor uopæe |
|
| idiomatografija |
(grè. idioma,grafia) v. idiomatologija |
|
| idiomatologija |
(grè. idiomaosobitost, logia) filol. znanost o osobitostima jezika, znanost o narjeèjima; idiomatografija |
|
| idiomatski |
(grè. idiomaosobitost) filol. koji je svojstven nekom narjeèju iligovoru, koji posebno odlikuje neko narjeèje ili govor |
|
| idiomutacija |
(grè. idios, lat.mutatio promjena) biol.nasljedna promjena kod živih biæa koja sejavlja zbog promjene jednognasljednog èinitelja |
|