| juris |
(lat. jus pravo, gen. juris prava) quid juris èit. kvid juris (lat.) što je pravo, što je po pravu; biti sui juris (lat.) biti svoj gospodar, tj. ne biti pod oèinskom vlašæu; biti alieni juris èit. alijeni juris (lat.) biti podložan tuðoj vlasti, osobito |
|
| juris utriusque |
èit. juris utrijuskve (lat.) "obaju prava" titula koja se dodaje doktorima prava kao znak dasu doktori obaju prava, tj. i graðanskog (civilnog) i kaznenog |
|
| jurisdikcija |
(lat. jurisdictio) pravda, pravo, pravosuðe, sudstvo; pravo suðenja, mjerodavnost suda; djelokrug suda |
|
| juriskonzult |
(lat. jurisconsultus) pravnik, poznavatelj prava i zakona; jurekonzult |
|
| jurisprudencija |
(lat. jurisprudentia) pravna znanost, pravna uèenost; naèin sudskog rješavanja, sudska praksa |
|
| jurist |
(lat. jus pravo, jurista) pravnik, poznavatelj prava |
|
| juristicij |
(lat. juristitium) v. justicij |
|
| juristièka persona |
V. v persona |
|
| juristièki |
(lat. jurista) svojstven pravnicima, koji se tièe prava ili je u vezi s pravom, pravnièki, pravni, sudski, zakonski; juridièan; juristièka osoba pravna osoba, pravno tijelo |
|