| Justicija |
(lat. Justitia) mit. božica pravde kod Rimljana, prikazivana kao djevojka zavezanih oèiju, s maèem i vagom; kod Grka: Temida |
|
| justicija |
(lat. justitia) pravda, pravica, pravednost; pravosuðe; sud, sudnica; justitia distributiva èit. justicija distributiva (lat.) pravosuðe koje vodi raèuna, u procjenjivanju nekog djela, i o okolnostima pod kojima se djelo dogodilo; justitia commutativa èit |
|
| justicijalizam |
(lat. justitia pravda) ideologija bivšeg argentinskog predsjednika Juana Perona |
|
| justicijar |
(lat. justitiarius) sudac, upravitelj suda; pravni struènjak, savjetnik za pravne poslove i pitanja u nekoj ustanovi ili nekom uredu |
|
| justicijum |
(lat. justitium) obustavljanje sudskih poslova zbog kakvih radosnih ili tužnih dogaðaja, osobito zbog rata, teških zaraznih bolesti, potresa i si.; juristicij (um) |
|
| justickolegij |
(lat. justitia, collegium) sud, sudsko vijeæe, suci koji predstavljaju sud na nekom zasjedanju |
|
| justicmord |
(lat. justitia pravda, njem. Mord ubojstvo, zloèin) pravosudno ubojstvo, tj. izvršenje smrtne kazne nad nedužnim zbog nedovoljne savjesnosti i nehaja suca u ispitivanju i utvrðivanju kaznenog djela |
|
| justificirati |
(lat. justificare) prav. pravdati, opravdati, opravdavati; dokazati, dokazivati; ispraviti; izvršiti presudu, osobito smrtnu kaznu, pogubiti, smaknuti |
|
| justifikacija |
(lat. justificatio) prav. pravdanje, opravdanje; dokazivanje na sudu, dokaz; odobrenje raèuna pošto se prethodno ispita; izvršenje kazne, osobito smrtne, pogubljenje |
|
| justifikatura |
(lat. justificatura) odobrenje, odobravanje nekog raèuna |
|
| Justinijanov kodeks |
V. v Corpus juris |
|
| justirati |
(fr. juste toèan, prav) provjeravati, utvrðivati valjanost |
|
| justorij(um) |
(lat. justorium) tisk. toèan pravokutni instrument za ispitivanje i utvrðivanje ispravne izradbe visine izljevenih tiskarskih slova |
|