| kopula |
(lat. copula) gram. spona (rijeè koja povezuje subjekt s predikatom); zool. stapanje; log. onaj dio u sudu kojim se izražava da vezaizmeðu subjekta i predikata postoji kao usuglašavanjeili kao opreka, npr. Èovjek je smrtan; copula carnalis èit. kopula kar |
|
| kopulacija |
(lat. copulatio)spajanje brakom, vjenèanje; biol. spolno spajanje dviju stanica u jednu zigosporu (kod nižih biljaka ili životinja);spolno sparivanje uopæe; naèin oplemenjivanja voæa spajanjem plemenitog stabla s divljim |
|
| KOPULACIJA |
dat. copulatio — spajanje, vjenčavanje; spolno sparivanje), v. Snošaj. |
|
| kopulativan |
(lat. copulativus)gram. sastavan,spojan; kopulativna konjunkcija gram. sastavni veznik; kopulativna reèenica sastavna reèenica, tj. nezavisna reèenica koja izrièe radnje koje se mogu samostalno vršiti bez utjecaja jedne na drugu, npr. Idem i pjevam; kopul |
|
| kopulator |
(lat. copulator)katolièki sveæenik koji obavlja vjenèanje |
|