| legitima |
(lat. legitima se.pars zakonski dio) prav. zakonski dio oèinstva ili materinstva kojinasljedniku, bez obzira na oporuku, mora pripasti |
|
| legitimacija |
(lat. legitimatio)pozakonjenje,usinovljenje, usvojenje izvanbraènog djeteta; potvrðivanje, akreditiranje stranogizaslanika; ovjeravanje ovlasti (ili: punomoæi); osobna iskaznica; pravo napodnošenje tužbe |
|
| LEGITIMACIJA |
(lat. legitimatio), pozakonjenje djeteta. Oba ova izraza su neadekvatna (v. Pobračenje). |
|
| legitiman |
(lat. legitimus)zakonit, zakonski; pravedan, opravdan, pravilan (zahtjev); roðen u zakonitom braku, braèni |
|
| legitimirati |
(lat. legitimare)pozakoniti, posvojiti, posiniti; ovjeriti, ozakoniti, potvrditi; tražitiod nekoga da pokaže svoje isprave; legitimirati se pokazati svoju punomoæ ili ovlast, dokazati svoje pravo na nešto, pokazati svojeisprave |
|
| legitimisti |
(fr. légitimistes) mn.pristaše naèelalegitimiteta, po kojemu pravo na prijestolje jedne vladarske dinastije nezavisi od narodne volje te se, kao i svakoprivatno pravo, ne može i ne smijekrnjiti; u Francuskoj: stranka kojapriznaje pravo na prijestolje samo |
|
| legitimistièki |
(fr. légtimiste) kojije uz zakonitu vladu i naèelolegitimiteta; usp. legitimitet |
|
| legitimitet |
(fr. légitimité)zakonitost, utemeljenost napravu; zakonito roðenje djeteta; pravo naprijestolje po roðenju; naèelolegitimiteta naèelo po kojemu sene mogu krnjiti prava nasljednihvladarskih dinastija |
|
| legitimizam |
(fr. légitimiste)shvaæanja inaèela legitimista |
|
