| manira |
(fr. maniére, tal.maniéra) naèin ponašanja ili postupanja, naèin obraðivanja koji prelaziu jednolikost i šablonu; fin naèin života, ponašanje, držanje; umjetnièki potez; u književnosti i umjetnosti:neduhovito oponašanje ilistalno ponavljanje jednoga po se |
|
| manira |
(sanskrt.) sastavnidijelovi hinduske molitve, magiène formule kojima se pripisuje nadnaravna moæ |
|
| manirist |
(fr. maniére)književnik ili umjetnik koji radi po maniri, tj. koji se jednolikim i posebnimnaèinom radaudaljuje od prirode predmeta koji obraðuje odgovarajuæeg shvaæanja i izlaganja;slijepi oponašatelj; usp. manirizam |
|
| manirizam |
(fr. maniérisme) umj. stvaranje slijepim oponašanjem oblika, tehnike iideja starijih, dobrih uzora; neprirodnost |
|