| muza |
(grè. Musa) mn. muze mit. kæeri Zeusa i Mnemosine, božice i zaštitnice znanosti i umjetnosti,osobito pjesništva i glazbe. Broj muza bioje najprije tri ili èetiri, doknapokon nije utvrðen na devet, i to: Kaliopa zaštitnica epskog pjesništva; Klio muza povi |
|
| Muzaget |
(grè. Musegetes)glaz. "voða, proèelnik muza", nadimak Apolona i Herakla; pren. prijatelj muza, zaš titnik i pokrovitelj znanosti i umjetnosti |
|
| Muzaget |
(grè.) mit. voða muza, pridjevak starogrèkog boga Apolona |
|
| mužar |
(njem. Mörser) 1.stupa, avan; 2. prangija, vrsta topa, merzer |
|
| muzej |
(grè. museion) kod Grka i Rimljana: mjesto posveæeno muzama, hramposveæen muzama; od renesanse:mjesto gdje se èuvaju zbirke predmetaiz podruèja umjetnosti, etnografije,povijesti, tehnike itd.; zbornik, znanstveni èasopis razlièitog sadržaja |
|
| muzeografija |
(grè. museion, grafiaopis)opisivanje umjetnièkih i prirodopisnih zbirki i njihovih rijetkosti |
|
| muzeolog |
(grè. museion,logos) onaj koji se struèno bavi muzejskim pitanjima i poslovima |
|
| muzeologija |
(grè. museion, logia) znanost ili uputa o sastavljanju i održavanju prirodopisnih zbirki itd. |
|
| muzicirati |
(tal. musicare)proizvoditi glazbene tonove; baviti se glazbom; svirati; pjevati |
|
| muzièar |
(lat. musicus) glazbeni umjetnik, kompozitor |
|
| muzièki |
(grè. museios)posveæen muzama, koji se tièe muza; koji se tièe glazbe, koji pripada glazbi (npr.muzièkikoncert, instrument, muzièka naobrazba itd.); muzièke vještine kod starih Grka:sve ono što spada u višu duhovnu i umjetnièku naobrazbu (za razliku odgim |
|
| mužik |
(rus.) seljak uRusiji; pren. grub, neotesan, neobrazovan èovjek |
|
| muzika |
(grè. musike se.techne, lat. mušica)umjetnost muza kod starih Grka obuhvaæalaje, za razliku od gimnastike, sveumjetnosti koje utjeèu na naobrazbu duha i srca, a tek u kršæanskom razdoblju dobila je uže znaèenjekao èisto tonska umjetnost |
|
| muzikalan |
(grè. musikos, tal.musicale) kojiodgovara zakonima glazbene umjetnosti; koji poznaje glazbu; koji ima smisla i dara zaglazbu, koji ima dobar sluh; blagozvuèan, milozvuèan |
|
| muzikalije |
(lat. musicalia) mn. ono što spada u glazbu ili se tièe glazbe, osobito; bilježnice s notama |
|
