| nova |
(lat. nova) mn. novestvari, novine, novosti; usp. noviteti; jed. astr. nova zvijezda (stajaæica) |
|
| novacija |
(lat. novatio) prav.obnavljanje,poništavanje jedne zakonske obveze time što umjesto nje stupa na snagu druga;zamjena jedne isprave drugom |
|
| novantièki |
(lat. novus nov, fr.antique starinski)izraðen sada, ali po starom, osobito klasiènom ukusu |
|
| novantike |
(lat. novus nov, fr.antiques starine) mn. novestvari izraðene po starom, osobito klasiènomukusu |
|
| novator |
(lat. novare uvoditinovine) onajkoji uvodi nove ideje i metode rada u nekom podruèju pridonoseæi time kvalitativnom i kvantitativnom unapreðivanju neke vrste rada |
|