| orfejon |
(grè. Orfeus, fr.orphéon) naziv muških pjevaèkih društava u Francuskoj; glazbena dvorana; dvorana za ples i druge zabave;orfeum |
|
| orfelinat |
(grè. orfanos,siroèe, fr. orphelinat) dom za siroèad (sirotu djecu) |
|
| ORFEOTELESTI |
neka vrsta antiknih monaha-prosjaka, koji su na besraman načiniskorištavali vjeru i praznovjerjemasa. Lutali su od mjesta do mjesta i priređivali neku vrstu pozorišnih priredbi. Tamo su na karikiran i groteskan način prikazivalierotske komponente raznih v |
|
| orfeum |
(grè. Orfeus) v. orfejon |
|
| orfici |
(grè. Orfeus) mn.starogrèka religioznamistièka sljedba u VII. i VI. st. pr. n.e., svojim osnivaèem smatrala je legendarnogtraèkog pjevaèa Orfeja; vjerovali su u seobu duše i u njezino proèišæavanje putem zatvaranja u tijelo ikazni u podzemnom svijetu: tij |
|
| ORFICI |
hrišćanska vjerska sekta u početkurazvitka hrišćanstva. Njeni pripadnici pridržavali su se u početku stroge askeze (v.). Širili sumističnu nauku koja se oslanjala na starogrčkevjerske misterije (grč. orfika). Kasnije su O. napustili askezu i u svoje svetk |
|
| orfièki |
(grè. orfikos) kojise tièe Orfeja, npr. orfièkikult prastari religioznomistièki obredkod starih Grka; usp. orfici |
|
| orfika |
(grè. orfika) glaz. instrument sa žicama koji se svira udaranjem batiæima, po tonu slièan leutu |
|
| orfionist |
(fr. orphioniste) v. orfeonist |
|
| orfizam |
smjer u francuskom slikarstvu pred Prvi svjetski rat, preteèa apstraktne umjetnosti |
|
| organ |
(grè. organon oruðe;naprava, sprava) oruðe;nekad: glazbeni instrument (otuda našeorgulje, lat. organum); pomoænosredstvo, èlan pomagaè; fiziol. dio jedne žive jedinke koji ima nekusamostalnu funkciju, ud, dio tijela,osobito: osjetilo, osjetilno oruðe;govo |
|
| organcin |
(tal. organzino, fr.organsin) upredenasvila |
|
| organdin |
(fr. organdi) vrstarijetke istoènoindijske pamuène tkanine, sliène muslinu i linonu; služi poglavito za izradu podstave |
|
| organist |
(lat. organista)glaz. sviraè orgulja, orguljaš |
|
| organizacija |
(lat. organisatio)spajanje pojedinihdijelova (organa) u cjelinu, tako da ta cjelina bude sposobna za život,organiziranje; ustrojstvo, ureðenje; sastav, sklop; društvo, udruženje, ustanova. |
|
