| orator |
(lat. orator)govornik, besjednik; propovjednik; èlan duhovnièkog reda |
|
| oratorij |
(lat. oratorium) 1.soba za molitvu, bogomolja; 2. glaz. vrsta glazbene drame s ozbiljnim sadržajem (najèešæe iz Biblije) koja se ne prikazuju igrom, nego se samo glazbeno izvodi |
|
| oratorika |
(lat. oratorgovornik, besjednik) govorništvo, besjedništvo, govornièka ili besjednièka vještina |
|
| oratorski |
(lat. oratorius)govornièki, besjednièki |
|