| pelada |
(fr. pelade) 2. med.mjestimièno æelavljenje |
|
| pelada |
(šp. pelada, fr.pelade) 1. luženjem s kože skinuta, a nestrižena vuna, oèuvana vuna |
|
| PELAGIJAL |
područje otvorenog mora u kojem su živa bića nezavisna od morskog dna. Pelagijalna fauna obuhvaća nekton i plankton, aflora plankton. |
|
| pelagijanci |
mn. pristaše engl.redovnikaPelagija (umro nakon 418.), koji je od 410. u Kartagi i Rimu propovijedao da nepostoji nasljedni grijeh i da su èovjekove prirodne sile dovoljne za stjecanjevjeènog blaženstva; ovo nauèavanje je osuðeno kao heretièko na crkvenom |
|
| pelagijanizam |
nauèavanje redovnikaPelagija iz V. st.; usp. pelagijanci |
|
| pelagijski |
(grè. pelagios)morski, koji je postao ili se nalazi u moru; pelagijski slojevi geol. slojevi koji suse staložili na morskom dnu; pelagijske životinje zool. puèinskafauna, morske životinje kojenalazimo u moru do otprilike 300 m dubine |
|
| pelagizam |
(grè. pelagos more)med. morska bolest |
|
| pelagoskop |
(grè. pelagos more, skopeo promatram, gledam) ureðaj za gledanje u morsku dubinu |
|
| pelagra |
(lat. pellis krzno,koža, tal. pelle, grè. pelma taban, agra plijen) med. endemièna kožna bolest, osobitomu gornjojItaliji, južnoj Francuskoj i Španjolskoj: kronièna upala kože s ljuskanjem iotpadanjem kože s licai ruku praæena poremeæajima u probavi i živ |
|
| pelagrozan |
(lat. pellis krzno, koža, tal. pelle, grè. agra plijen) med. koji boluje od pelagre |
|
| pelami |
mn. kineske iistoènoindijske svilene ili atlasaste tkanine |
|
| pelard |
slitina (legura)platine i bakra s nešto srebra ili neke druge kovine |
|
| pelargonija |
(grè. pelargos roda)bot. ukrasna biljka lijepihbijelih cvjetova s plodovima koji nalikujuna ptièje kljunove |
|
| Pelazgi |
(grè. Pelasgoi) mn.dio najstarijih stanovnika Grèke koji su se postupno pretopili u Helene; oni su, po predaji, podiglikiklopske bedeme |
|
| Pelazgi |
(grè. Pelasgoi) starogrèko pleme, grèki starosjedioci |
|
