| polarimetar |
(lat. polaris, grè.metron mjera,mjerilo) fiz. v. polariskop |
|
| polariskop |
(lat. polaris, grè.skopeo promatram)fiz. dio polarizacijskog ureðaja (za ispitivanje polarizirane svjetlosti) |
|
| polaristrobometar |
(lat. polaris, grè. otrobos, vrtlog,meto) kem. ureðaj zaodreðivanje moguænosti optièkog okretanja (okretnogkuta), osobito kod šeæernih otopina i drugih optièki aktivnih tekuæina, tj. onih koje okreæu polarizacijskuravninu |
|
| polaritet |
(lat. polaritas)teženje ili smjer dvaju slobodnih magneta prema magnetnim polovima Zemlje; u širem smislu:svojstvo pozitivnog i negativnog postojanja, posjedovanje dvaju polova, ilidvaju potpuno suprotnih mjesta sa suprotnim (privlaènim ili odbojnim) svoj |
|
| polarizacija |
(lat. polarisatio)fiz. davanjeili primanje polariteta; polarizacija svjetlosti svojstvo koje dobiva prirodna svjetlosnazraka prelamanjem, osobito kod tijela s dvostrukim prelamanjem (islandski kristal), koje se pokazuje u tome što se takva polarizirana zr |
|
| polarizacijski aparat |
fiz.ureðaj koji služi zapromatranje prozirnih tijela u polariziranojsvjetlosti; Nikolova prizma |
|
| polarizator |
(lat. polarisator)fiz. dio polarizacijskog ureðaja koji daje polariziranu svjetlost, prva Nikolova prizmakroz koju proðe prirodna svjetlosti polarizira se, tj. titra u odreðenojravnini; usp. polariskop |
|
| polarizirana zraka |
fiz. zraka koja se u razlièitim pravcima ponaša razlièito |
|
| polarizirati |
(lat. polaris, fr.polariser) fiz. davati ili primati polaritet |
|