| privatan |
(lat. privatus) koji nije državni, koji pripada jednoj osobi, osobni, vlastit, domaæi, kuæni; neslužben; povjerljiv, skriven; privatan život osobniživot neke osobe (život koji nema vezes njezinim službenim radom) |
|
| privatisime |
(lat. privatissime)pril. posve sam, sasvim za sebe, najprisnije, najintimnije |
|
| privatist |
(lat. privatus)slobodan èovjek; ðak koji ne pohaða školu kao redovit uèenik, nego se priprema kod kuæe i na kraju godine polažeispit |
|
| privativan |
(lat. privativus)lišavajuæi, koji lišava,odrièe, iskljuèuje; gram. koji oznaèavališenje, iskljuèenje, nedostatak,odrican; alfa privativum slovoa koje oznaèuje lišenje, odricanje (u grèkom jeziku); privatno pravo,iskljuèujuæe pravo |
|
| privatizirati |
(lat. privatisare)živjeti kaoslobodan èovjek, tj. bez službe, bez nekoga stalnog zanimanja |
|
| privatna audijencija |
neslužben prijam, povjerljivprijam, razgovor s vladarom |
|
| privatna biblioteka |
kuæna, osobna knjižnica |
|
| privatna nastava |
kuæna, pojedinaèna nastava |
|
| privatna tužba |
prav. osobna, graðanska tužba |
|
| privatnakorespondencija |
osobno, privatno dopisivanje |
|
| privatni docent |
znanstvenik koji je, na osnovihabilitacije, dobio od fakulteta odobrenje da drži predavanja, a nije obvezan i neprima za to nikakvu nagradu, osim što se može nadati da æe, pošto se istakne u struci, biti izabran zastalnog docenta |
|
| privatno pravo |
dio državnog zakonodavstva koji priznaje pojedincima prava koja ih ovlašæuju za obavljanje odreðenedjelatnosti ili za neobavljanje, sa svrhomzadovoljenja svojih životnih potreba i koja im priznaju odreðen položaj(status) u obitelju, društvu i državi |
|