| singular |
(lat. singularis se. numerus) gram. jednina; supr. plural |
|
| singularan |
(lat. singularis) pojedinaèan, poseban; osobit, izvanredan, odlièan, jedinstven; osebujan, svojstven; rijedak, neobièan, èudnovat; singularan sud log. pojedinaèni sud, sud èiji se predikat pripisuje ili nijeèe samo jednoj jedinici, npr: Derenèin je hrvats |
|
| singulare tantum |
(lat. singulare tantum) rijeè koja se upotrebljava samo u jednini, tj. imenica koja ima samo singular, npr. èovjek, Kupa, Medvednica itd.; supr. plurale tantum |
|
| singularij |
(lat. singularium) med. poseban lijek, lijek koji ima osobito povoljno djelovanje protiv neke bolesti |
|
| singularitas testium |
singularitas testijum (lat.) prav. pojedinaènost svjedoka, kad za svaku èinjenicu koju treba dokazati postoji samo po jedan svjedok; testes singuli |
|
| singularitet |
(lat. singularitas) pojedinaènost, posebnost; osebujnost, nastranost, èudnovatost |
|
| singularizam |
(lat. singularis pojedini) fiz. metafizièki smjer koji: 1. samo Boga priznaje kao uzrok svijeta; 2. smatra da postoji samo jedan svemir; 3. mnoštvo raznovrsnog izvodi iz jednog naèela; 4. smatra da postoji jedinstvo ideala kojeg gleda u Bogu ili svemiru; |
|