| špeceraj |
(njem. Spezerei, tal. spezieria, lat. species) živežne namirnice |
|
| species |
(lat.) izgled, vanjština; pojam, predodžba; vrsta (nekog roda); dodatak, sastojak (lijeka, jela i si.); med. mješavina usitnjenih biljnih dijelova |
|
| species facti |
èit. specijes fakti (lat.) prav. izlaganje èinjenica, èinjenièno stanje |
|
| specificirati |
(lat. specificare) posebno oznaèiti (ili: oznaèavati), posebno navoditi, posebno navesti, nabrojiti, poimence ili toèno odrediti, navesti (ili: navoditi) toèku po toèku, oznaèiti sve pojedinaèno |
|
| specificitet |
(lat. specificitas) specifièna osobina, specifièno svojstvo, specifièan sastav, osobitost, svojstvenost, npr. neke bolesti |
|
| SPECIFIČNA VLAGA ZRAKA |
V. v VLAGA ZRAKA |
|
| specifièan |
(lat. specificus) svojstven samo jednoj osobi ili stvari, koji njoj iskljuèivo pripada, osobit, poseban, odreðen, opredijeljen; specifièna diferencija razlika koja tvori vrstu ili rod; specifièna težina odnos izmeðu težine nekog tijela i težine istog volu |
|
| specifik |
(lat. specificum) posebno sredstvo, osobit, siguran i svrsishodan lijek protiv neke bolesti |
|
| specifikacija |
(lat. specificatio) nabrajanje pojedinosti, podroban (detaljan) opis, popis svih pojedinaènih predmeta koji spadaju zajedno; posebna oznaka |
|
| specija |
(lat. species vrsta) farm. smjesa od raznih sastojaka koja služi kao lijek |
|
| specijal |
(lat. specialis) dobar poznanik, povjerljiva osoba, prisni prijatelj; vrsta velikih vinskih èaša; osobito dobro piæe (vino, pivo) |
|
| specijalan |
(lat. specialis) osobit, naroèit; odreðen, toèan, pobliži; struèan; supr. generalan |
|
| specijalije |
(lat. specialia) mn. posebne okolnosti, bliže okolnosti, pojedinosti, podrobnosti |
|
| specijalist |
(lat. specialis poseban) struènjak, onaj koji se posvetio iskljuèivo jednoj grani (umjetnosti, znanosti, zanata i si.); osobito: lijeènik koji se posvetio jednoj grani medicine, npr. specijalist za tuberkulozu, za unutrašnje bolesti itd. |
|
| specijalitet |
(lat. specialitas) 1. osobitost, posebnost, svojstvo vrste, svojstvo rada; 2. struka, struènost; posebna grana neke umjetnosti kojoj se netko (specijalist) iskljuèivo posveæuje; 3. posebni proizvod neke tvornice èija su vanjska i unutrašnja svojstva (sast |
|
