| stigma |
(grè. stigma) ubod, toèka, mrlja; bot. dio cvijeta koji prima pelud; zool. vanjski otvor traheje (dušnika) kod èlankonožaca; ožujak, opekotina; žig,znak srama koje su stari Grci i Rimljani udarali zloèincima i odbjeglim robovima; pren. sram, stid; mn. sti |
|
| stigmatizacija |
(lat. stigmatisatio) udaranje žiga, žigosanje; psih. obièno bolom praæena tobožnja sposobnost uživljavanja u Kristove patnje na taj naèin što se kod nekih osoba (stigmatiziranih) pojavljuju po tijelu Kristove rane (prema mišljenju psihopataloga, ovo stanj |
|
| stigmatizirati |
(grè. stigmatizo) obilježiti žigom, žigosati; pren. oklevetati; stigmatizirane osobe psih. osobe na kojima se rane sliène Kristovim pokazuju bilo izvana, bilo da ih one osjeæaju u sebi (prema mišljenju psihopatologa, stanje slièno stanju kod nekih sluèaje |
|
| stigmatograf |
(grè. stigma bod, ubod, toèka, žig, grafo pišem) onaj koji radi stigmatografiju |
|
| stigmatografija |
(grè. stigma bod, ubod, toèka, žig, grafia pisanje, bilježenje) pravljenje malih šara, uzoraka u boji, npr. sitnih crvenih toèaka na plavoj osnovi itd. |
|
