| titan |
(grè. Titan) 1.gorostas, div; 2. kem. element, atomska težina 47,90, redni broj 22, znak Ti, upotrebljava se u industriji èelika, anjegovi spojevi za dobivanje žutihporculanskih boja i zelenih boja zamazanje |
|
| titanati |
(lat. titanium) kem.soli titanske kiseline; usp. titan 2. |
|
| Titani |
(grè. Titan) mn. mit. predolimpski rod bogova, šestorica sinova Urana i Geje, zbacili oca s prijestolja i zavladali Nebom, ali ih je brat Zeus, nakon ogorèene borbe (titanomahije), svladao i bacio u Tartar,gdje ih èuvaju hekatonheiri, a njihovog voðu Atla |
|
| TITANI |
u grč. mitologiji sl.ovi Geje, božanstva Zemlje, i Urana, božanstva neba. Oni su svog oca srušili sprijestola i zavladali nebom. Najmlađi međuT. Hronos odsjekao mu je pri tom spolni organ (v. Uran). Posle je Zevs(v.) zbacio T. s vlasti i otjeraoih u podze |
|
| titanit |
(grè. Titan, nastavakites) 1. min.veoma raširena ruda, ima je u eruptivnom kamenu i kristalastim škriljevcima, silikatkalcija i titana; 2. vrsta jakog eksploziva |
|
| titanomahija |
(grè. Titan, macheborba) Zeusovaborba s Titanima |
|
| titi |
(fr.) šaljiv nazivprijateljice pariških studenata, = grizeta |
|
| titi one miti |
(njem. Titel ohneMittel) "titulabez sredstava", podrugljiv naziv za neki visoki položaj od kojeg nema nikakve dobiti |
|
| titotelizam |
(engl. teetotal trezvenjaèki, koji se sasvim suzdržava od alkoholnihpiæa) naèela i naèin života trezvenjaka |
|
| titr |
(fr. titre) titula;isprava; vrijednosni papir; finoæa zlatnog ili srebrnognovca; stupanj finoæe svile; kem. titrneke otopine težina tvari otopljene u odreðenom obujmu otopljenog sredstva |
|
| titrirati |
(fr. titrer) 1.sreðivati, razvrstavati, sortirati; osobito: sortirati svilu po finoæi, tj. s obzirom na težinu i dužinu njezinih niti; 2. kem. odrediti (ili: odreðivati) težinu tvari otopljeneu odreðenom obujmu otapajuæeg sredstva |
|
| titula |
(lat. titulus) 1.naslov, natpis (knjige, umjetnièkog djela i dr.); 2. naziv, predikat, koji nekome pripada po njegovom staležu, položaju ili zanimanju, poèasno ime, npr. grof, barun, ekscelencija, gospodin, doktor itd.; 2. prav. pravni razlog, razlog post |
|
| titular |
(lat. titularius)onaj koji ima samo titulu, a ne i stvarni položaj koji ona oznaèava, titularni |
|
| titularni |
(lat. titularius)koji ima samo titulu,poèasni, npr. titularni predsjednik poèasni predsjednik, tj. onaj koji imasamo taj naziv a ne obnaša dužnostpredsjednika; usp. titular |
|
| titulatura |
(lat. titulatura) puninaslov; puni naziv, punatitula; oslovljavanje službenim ilipoèasnim imenom, tituliranje |
|
