... Rječnik | titan | (grè. Titan) 1.gorostas, div;... | Rječnik stranih riječi
Unesi riječ

Domaći

titan (grè. Titan) 1.gorostas, div; 2. kem. element, atomska težina 47,90, redni broj 22, znak Ti, upotrebljava se u industriji èelika, anjegovi spojevi za dobivanje žutihporculanskih boja i zelenih boja zamazanje  
titanati (lat. titanium) kem.soli titanske kiseline; usp. titan 2.  
Titani (grè. Titan) mn. mit. predolimpski rod bogova, šestorica sinova Urana i Geje, zbacili oca s prijestolja i zavladali Nebom, ali ih je brat Zeus, nakon ogorèene borbe (titanomahije), svladao i bacio u Tartar,gdje ih èuvaju hekatonheiri, a njihovog voðu Atla  
TITANI u grč. mitologiji sl.ovi Geje, božanstva Zemlje, i Urana, božanstva neba. Oni su svog oca srušili sprijestola i zavladali nebom. Najmlađi međuT. Hronos odsjekao mu je pri tom spolni organ (v. Uran). Posle je Zevs(v.) zbacio T. s vlasti i otjeraoih u podze  
titanit (grè. Titan, nastavakites) 1. min.veoma raširena ruda, ima je u eruptivnom kamenu i kristalastim škriljevcima, silikatkalcija i titana; 2. vrsta jakog eksploziva  
titanomahija (grè. Titan, macheborba) Zeusovaborba s Titanima  
titi (fr.) šaljiv nazivprijateljice pariških studenata, = grizeta  
titi one miti (njem. Titel ohneMittel) "titulabez sredstava", podrugljiv naziv za neki visoki položaj od kojeg nema nikakve dobiti  
titotelizam (engl. teetotal trezvenjaèki, koji se sasvim suzdržava od alkoholnihpiæa) naèela i naèin života trezvenjaka  
titr (fr. titre) titula;isprava; vrijednosni papir; finoæa zlatnog ili srebrnognovca; stupanj finoæe svile; kem. titrneke otopine težina tvari otopljene u odreðenom obujmu otopljenog sredstva  
titrirati (fr. titrer) 1.sreðivati, razvrstavati, sortirati; osobito: sortirati svilu po finoæi, tj. s obzirom na težinu i dužinu njezinih niti; 2. kem. odrediti (ili: odreðivati) težinu tvari otopljeneu odreðenom obujmu otapajuæeg sredstva  
titula (lat. titulus) 1.naslov, natpis (knjige, umjetnièkog djela i dr.); 2. naziv, predikat, koji nekome pripada po njegovom staležu, položaju ili zanimanju, poèasno ime, npr. grof, barun, ekscelencija, gospodin, doktor itd.; 2. prav. pravni razlog, razlog post  
titular (lat. titularius)onaj koji ima samo titulu, a ne i stvarni položaj koji ona oznaèava, titularni  
titularni (lat. titularius)koji ima samo titulu,poèasni, npr. titularni predsjednik poèasni predsjednik, tj. onaj koji imasamo taj naziv a ne obnaša dužnostpredsjednika; usp. titular  
titulatura (lat. titulatura) puninaslov; puni naziv, punatitula; oslovljavanje službenim ilipoèasnim imenom, tituliranje  

1 2