vaga |
(njem. Wage) sprava za usporeðivanje nepoznatih masa s poznatim (utezima), tj. za odreðivanje težine tijela, tezulja, kantar |
|
vagabilan |
(fr. valabe, lat. valere vrijediti) valjan, vrijedan, koji vrijedi; prav. pravno valjan, u propisnom obliku, punovrijedan |
|
vagabund |
(lat. vagabundus) skitnica, probisvijet, lutalica, beskuænik, tumaralo, protuha; bitanga |
|
vagant |
(lat. vagari skitati se, lutati) srednjovjekovni putujuæi sviraèi, lakrdijaši, studentiklerici lutalice i si. |
|
vagati |
(njem. wagen) odreðivati težinu tijela na vagi, mjeriti na vagu |
|
vagina |
(lat. vagina = anat. kanal izmeðu grliæa maternice i vanjskog otvora ženskog spolnog organa (služi za oploðivanje i za izlazak ploda pri poroðaju), rodnica, stidnica |
|
vaginalni |
(lat. vaginalis) koji se tièe vagine, stidnièni |
|
vaginitis |
(lat. vagina) med. upala vagine |
|
vaginizam |
(lat. vagina) med. grèevito stezanje mišiæa vaginalnog ulaza i dna zdjelice, neurotska pojava do koje dolazi, osobito kod mladih žena, zbog preosjetljivosti vaginalnog ulaza |
|
vaginoskopija |
(lat. vagina, grè. skopeo gledam) med. pregled vagine pomoæu posebnog zrcala (spekuluma) |
|
vagnerijanac |
operni pjevaè koji je sposoban pjevati velike i zahtjevne uloge u djelima Richarda Wagnera; poznavatelj Wagnerove glazbe; sljedbenik Wagnerova naèina komponiranja |
|
vagon |
(engl. waggon) željeznièka ili tramvajska kola |
|
vagonaš |
radnik koji tovari i istovara robu u vagone; rudnièki radnik koji gura vagone; èovjek koji stanuje u vagonu |
|
vagonet |
(engl. waggon, fr. wagonnet) mala teretna kola koja se kreæu po traènicama (šinama), mali vagon |
|
vagonrestoran |
(fr. wagonrestaurant) (željeznièka) kola za ruèanje |
|