veracitet |
(lat. verax koji istinu govori, veracitas) istinitost, istinoljubivost, ispravnost, vjerodostojnost, ljubav prema istini |
|
veramente |
(tal.) zaista, doista |
|
veranda |
(engl. veranda, šp. baranda, sanskr. varanda) poluotvorena ili ostakljena prigradnja uz kuæu |
|
veras |
(lat. versus) poet. v. vers |
|
veratrin |
(lat. veratrum) kem. mješavina razlièitih veoma otrovnih alkaloida koji se nalaze u soku nekih biljaka iz porodice èemerika; služi, u obliku masti, kao lijek protiv živèanih bolesti i reumatizma |
|
verba |
(lat.) mn. gram. v. verb(um) |
|
verba non sunt verbera |
(lat.) rijeèi (još uvijek) nisu udarci |
|
verbalan |
(lat. verbalis) koji se tièe rijeèi; doslovan, od rijeèi do rijeèi; gram. glagolski |
|
verbalist |
(lat. verbum) prièalo, naklapalo, onaj koji više drži do rijeèi nego do njihovog sadržaja |
|
verbaliter |
(lat.) pril. od rijeèi do rijeèi, doslovno; usmeno |
|
verbalitet |
(lat. verbalitas) doslovnost; rjeèitost, blagoglagoljivost |
|
verbalizacija |
(lat. verbum rijeè, verbalisatio) prav. sastavljanje protokola, pismeno saslušanje; pren. isprazna rjeèitost, trošenje rijeèi uludo, naklapanje |
|
verbalizam |
(lat. verbum rijeè) prazno razmetanje rijeèima i reèenicama sa svrhom da se tko pred slušateljima pokaže uèen i pametan |
|
verbalizirati |
(lat. verbum, verbalisare) prav. sastavljati protokol, pismeno saslušavati: usmeno raspravljati; pren. isprazno prièati, govoriti u vjetar, naklapati |
|
verbalna definicija |
objašnjenje rijeèi, odredba rijeèi |
|