van |
sastavni dio niz. prezimena, oznaèuje mjesto roðenja |
|
vana |
(njem. Wanne od lat. vanus prazan, šupalj) kada za kupanje |
|
vanadij |
(lat. vanadium) kem. element (nazvan po imenu skandinavske božice ljubavi i mladosti Vanadis), kovina pronaðena 1830. u rudama željeza i olova, atomske težine 50,95, redni broj 23, znak V |
|
VANADIS |
u skandinavskoj mitologiji boginjaljubavi i mladosti. |
|
Vandali |
(lat.) mn. germanskogotsko pleme koje je od III. st. n. e. ratovalo s Rimljanima na Rajni, kasnije se nastanilo u Panoniji (Ugarskoj), u V. st. pustošilo Galiju, Španjolsku i Italiju, a 455. pljaèkalo Rim èetrnaest dana uništavajuæi sva umjetnièka djela i |
|
vandalizam |
(lat. Vandali, tal. vandalismo) vandalska æud, tj. divljaštvo, divljaèka strast za rušenjem i uništavanjem umjetnièkih predmeta i dr.; usp. Vandali |
|
vandemijer |
(fr. vendémiaire, lat. vindemia) "mjesec berbe", prvi mjesec nekadašnjeg francuskog revolucionarnog kalendara, od 22. IX. do 21. X. |
|
vanderèek |
(njem. wandern putovati) pehar iz kojega se pije naizmjenice |
|
vandrokaš |
(njem. wandern putovati) nekada: mladi kalfa na vandrovci; kasnije: skitnica uopæe |
|
vandrovka |
(njem. wandern putovati) nekada: putovanje mladoga kalfe po svijetu od majstora do majstora radi stjecanja radnog iskustva; kasnije: skitnja uopæe |
|
Vani |
mn. mit. germanski bogovi plodnosti, zemlje i obilja |
|
vanilija |
(fr. vanille, šp. vainilla) bot. vrsta tropske biljke èiji se mirisni plodovi upotrebljavaju kao zaèin |
|
vanilin |
(fr. vanille) kem. aromatièna tvar vanilijinog ploda koja se iskristalizira na površini kad plod duže stoji; dobiva se i umjetnim putem, kao zamjena prirodne vanilije |
|
vanilizam |
(fr. vanille) med. trovanje vanilijom, osobito u jelu, s pojavom proljeva, grèeva, povraæanja i si. |
|
vanilokvencija |
V. v vanilokventnost |
|