| Vani |
mn. mit. germanski bogovi plodnosti, zemlje i obilja |
|
| vanilija |
(fr. vanille, šp. vainilla) bot. vrsta tropske biljke èiji se mirisni plodovi upotrebljavaju kao zaèin |
|
| vanilin |
(fr. vanille) kem. aromatièna tvar vanilijinog ploda koja se iskristalizira na površini kad plod duže stoji; dobiva se i umjetnim putem, kao zamjena prirodne vanilije |
|
| vanilizam |
(fr. vanille) med. trovanje vanilijom, osobito u jelu, s pojavom proljeva, grèeva, povraæanja i si. |
|
| vanilokvencija |
V. v vanilokventnost |
|
| vanilokventnost |
(lat. vaniloquentia) hvalisanje, razmetljivost, prazan govor, brbljanje; vanilokvencija |
|
| vanitas vanitatum |
(lat.) taština nad taštinama, tj. sve je |
|
| vanitet |
(lat. vanitas) taština, ništavnost, prividnost, praznina, prolaznost; hvalisavost, uobraženost, napuhanost, slavoljubivost |
|