| vokal |
(lat. vocalis, vox glas) gram. samoglasnik ili otvornik (kod nas glasovi: a, e, i, o, u); suprotno: konsonant |
|
| vokalan |
(lat. vocalis) gram. samoglasnièki; glasovni, koji se tièe glasa; izgovaran, usmeni (dokaz); vokalna glazba pjevanje; vokalni koncert koncert u kojem su samo pjevaèke toèke |
|
| vokalizacija |
(lat. vocalisatio = gram. pretvaranje suglasnika u. samoglasnike; glaz. izgovaranje samoglasnika pri pjevanju; vokaliziranje |
|
| vokalizam |
(fr. vocalisme) gram. teorija samoglasnika; samoglasnici nekog jezika ili neke rijeèi s obzirom na njihove meðusobne odnose |
|
| vokalize |
(tal. vocalizze) glaz. vježbe u pjevanju sa slogovima do, re, mi, fa itd. (solmizacija) |
|
| vokalna harmonija |
(lat. vocalis, grè. harmonia sklad) skladnost dvaju ili više slogova koji dolaze jedan za drugim, s obzirom na boju zvuka, osobito kad vokal jednog sloga ovisi u ovom pogledu o vokalu prethodnog sloga (osobito u uralskoaltajskim jezicima) |
|
| vokalski |
(lat. vocalis) gram. samoglasnièki |
|