zoo |
(grè. zoon životinja) 2. skraæeni naziv za zoološki vrt |
|
zoo |
(grè. zoon životinja) 1. predmetak u složenicama sa znaèenjem: životinja, životinjski |
|
zoodinamika |
(grè. zoon, dynamis sila, snaga, moæ) životna sposobnost i moæ organizma |
|
zooemija |
(grè. zoon, haima krv) epidemija kod životinja; usp. endemija |
|
zooerastija |
(grè. zoon životinja, erao žudim) v. sodomija |
|
zoofag |
(grè. zoon, fagein jesti) onaj koji se hrani mesom, mesojed, mesožder |
|
zoofagièan |
(grè. zoon, fagein jesti, žderati) koji jede meso, koji se hrani mesom |
|
zoofagija |
(grè. zoon, fagein jesti, žderati) hranjenje mesom, mesožderstvo |
|
zoofarma |
uzgajalište divljih krznaša, npr. srebrnih lisica |
|
zoofarmakologija |
(grè. zoon, farmakon lijek, logia) znanost o sredstvima za lijeèenje životinjskih bolesti |
|
zoofenomenologija |
(grè. zoon, fainomenon pojava, logia znanost, nauèavanje) znanost o životnim pojavama kod zdravih i bolesnih životinja |
|
zoofilija |
(grè. zoon, fileo volim) spolna naklonost prema životinjama; pojava da milovanje životinja izaziva spolni nagon |
|
ZOOFILIJA |
(grč. zoon - životinja; filein -voljeti), zooerastija,bestijalitet, sodomija, spolni dodir čovjeka sa životinjom. Poznato je da uživotinjskom svetu ponekad spolnoopšte i pripadnici različitih vrsta, npr. konj i magarac, koza i ovca itd. Zoofilija je bila |
|
zoofit |
(grè. zoon, fyton biljka) životinja s tijelom sliènim biljci, polip |
|
zoofitoliti |
(grè. zoon, fyton, biljka, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni polipi |
|