| Imminens |
Iminentan, koji neposredno predstoji, koji prijeti da će se desiti, npr. abortus i., pobačaj koji prijeti da će nastupiti. |
|
| Immobilis |
Imobilan, nepokretljiv, nepokretan. |
|
| Immobilisatio |
Imobilizacija, učvršćivanje, dovođenje u nepokretno stanje pomoću zavoja, udlaga ili šina, npr. zglobova, pojedinih dijelova i cijelog ekstremiteta i trupa. |
|
| Immunis |
Imun, kaže se za organizam koji je zaštićen, otporan (potpuno ili djelimično) protiv jednog zaraznog oboljenja ili više njih. V. imunitet. |
|
| Imobilizini |
Specifična antitreponemna antitijela, koja imobilišu pokretljivost treponema. |
|
| Imperativna koncepcija |
V. conceptio |
|
| Imperfectus |
Nesavršen. |
|
| Impetiginisatio |
Impetiginizacija, razvijanje impetiga na mjestima zahvaćenim nekim drugim kožnim oboljenjem (npr. ekcemom). |
|
| Impetiginosus |
Impetiginozan, impetiginoznog izgleda, koji je u vezi sa i. ili je sličan i. |
|
| Impetigo |
Oboljenje kože izazvano piogenim mikrobima: sterptokokima (i. Tilbury-Fox), stafilokokima (i. Bockhart), streptokokima i stafilokokima (i. vulgaris). Oboljenje se lako širi po oboljelom organizmu i lako prenosi na druge osobe. Manifestuje se vezikopustiulama, koje se brzo sasuše i stvaraju karakteristične kruste. |
|
| Impetus coëundi |
Vrhunac motorne aktivnosti pri obljubi. |
|
| Implantacija |
Implantatio, usađivanje, prenošenje dijelova; (bakt..) inokulacija bakterija u krv ili neku tečnost koje se ispituju u pogledu njihove baktericidne moći. Dijelovi ove mješavine prenose se potom na hranilišta; (opstetr.) ugnežđivanje oplođenog jajeta u materičnu sluznicu. V. nidatio; (patol.) prodiranje ćelija u tkiva s kojima je tumor u dodiru; (stom.) usađivanje zuba, prirodnog ili vještačkog, u alveolu u cilju da se u njoj učvrsti. V. reimplantatio; (terap.) unošenje čvrstih lijekova, obično u vidu tableta, pod kožu, kad je potrebna postepena resorpcija lijeka u toku dužeg vremena. V. transplantatio, explantatio; (hir.) usađivanje komadića tkiva ili organa u tijelo, najčešće pod kožu. |
|
| Implantatio |
V. implantacija |
|
| Impludacija |
Vještačko zaražavanje malarijom u cilju liječenja progresivne paralize. |
|
| Impotencija, seksualna |
Seksualna nemoć, koja može biti nemoć za pravilno izvršenje polnog čina (i. coëundi) i nemoć za oplođenje, odnosno začeće (i. generandi). Kopulaciona nemoć muškarca može da se odnosi na poremećaje polnog prohtjeva (i. concupiscientiae), erekcije (i. erectionis), ejakulacije (i. ejaculationis), sladostrašća i orgamza (i. satiosfactionis). Nemoć se može odnositi na sve komponente pri svakom odnosu (obligatorna i.) ili pokatka (fakultativna i.). Nemože biti potpuna (aspolutna i.) ili samo umanjena (relativna i.). Impotencija u pogledu patogeneze može se podjeliti na: 1) i. usljed nedostatka podsticanja (organskog ili psihičkog porijekla), 2) i. usljed psihičke inhibicije; 3) i. usljed oštećenja nervnih centara; 4) i. usljed malformacija i mehaničkih uzroka. Generaciona nemoć muškarca obuhvata sve okolnosti koje onemogućavaju oplođenje. Kopulaciona nemoć žene je relativan pojam: žena može učestvovati u polnom odnosu i bez polnog prohtjeva, čak i uz osjećanje odvatnosti. Zato frigidnost predstavlja najvažniji problem njenih koučacionih poremećaja, pored mehaničkih (somatogenih) smetnji. Generaciona nemož žene obuhvata: 1) nesposobnost začeža (i. concipiendi); 2) nesposobnost nošenja ploda (i. gestandi) i 3) nesposobnost donošenja ploda na svijet (i. gignenti s. parturiendi). |
|
