| Imunologija |
Nauka koja se bavi izučavanjem imuniteta i bioloških pojava u vezi s njim. Metode klasične imunologije su eksperimentalno-biološke, serološke, hemijske i dr. V. imunitet, imunohemija. |
|
| Imunoprofilaska |
Vještačko stvarnaje pasivnog ili aktivnog imuniteta u cilju zaštite od zaraznih bolesti. |
|
| Imunopsonini |
V. bakteriotropini |
|
| Imunotherapia |
V. therapia |
|
| Imunski serumi ili antiserumi |
Serumi koji sadrže antitijela prema nekom određenom antigenu. Kako ti serumi služe za imunoterapiju odnosno seroterapiju, često se nazivaju i terapijski serumi. V. antiserumi. |
|
| In extremis |
(lat.) u krajnosti, pri kraju, u posljednjim časovima pred smrt. |
|
| In situ |
Na mjestu, tj. gdje se normalno nalazi u organizmu. |
|
| In substantia |
V. substantia |
|
| In suspenso |
U neizvjesnosti, neodlučan. |
|
| In vitro |
V. vitrum |
|
| In vivo |
U živom organizmu. |
|
| In- |
Predmetak koji označava (1) da je nešto u nečemu ili nešto ulazi u nešto; (2) negacija, nepostojanost ili nedostatak. |
|
| Inadekvatan |
Nepodesan, neprikladan. |
|
| Inaequalis |
Inekvalan, nejednak, npr. pulsus i., nejednak puls (po prunoći). |
|
| Inaktivan |
Neaktivan, nedejstven, koji ne dejstvuje. |
|
