| konkluzivan |
(lat. conclusivus)zakljuèni,koji sadrži zakljuèak, završni; gram. konkluzivne ili zakljuènereèenice nezavisne reèenice, od kojih se druga javlja kao zakljuèak prve, npr. Nisi uèio, dakle nemožeš ni znati |
|
| konkluzum |
(lat. conclusum) onošto je odluèeno,odluka, rješenje, zakljuèak |
|
| konkokcija |
(lat. concoquereskuhati) probavahrane u želucu |
|
| konkomisar |
(lat. concomissarius)prav. suopunomoæenik |
|
| konkomitantan |
(lat. concomitari pratiti) koji prati,koji sudjeluje, koji se pojavljuje istodobno |
|
| konkomitirati |
(lat. concomitari) pratiti, sudjelovati; konkomitirajuæi simptomi med.pojave koje samo prate, sporedne(ili: nebitne, nevažne) pojave kod bolesti |
|
| konkordancija |
(lat. concordantia)suglasnost;abecedni popis svih rijeèi koje dolaze u jednom spisu s navoðenjem citata, npr. uBibliji (verbalna konkordancija), ili popis svih mjesta koja se odnosena neku misao ili neki predmet (realna konkordancija); geol. pojavameðusob |
|
| konkordantan |
(lat. concordans)suglasan,složan, jednodušan, skladan |
|
| konkordat |
(lat. concordatum)sporazum,nagodba; osobito: sporazum izmeðu Vatikana i jedne svjetovne sile o odnosima i pravimaRimokatolièke crkve u toj državi |
|
| konkordija |
(lat. concordia) sloga, suglasnost, jednodušnost |
|
| konkordirati |
(lat. concordare)slagati se,biti suglasan |
|
| konkorporacija |
(lat. concorporatio) pripajanje, spajanjepridruživanje |
|
| konkorporirati |
(lat. concorporare)pripojiti, pripajati,pridružiti, pridruživati, primiti u društvo,primiti u bratstvo |
|
| konkrecija |
(lat. concretio) srašæivanje, skupljanje ujedno; zgušnjavanje, usiravanje, stvrdnjavanje, smrzavanje nekog tekuæeg tijela; med. taloženje stranih tvarih u tijelu, npr. kamenca umokraænom mjehuru; min. mineralna masa kojaje nastala koncentracijom mineralne |
|
| konkrecijanci |
(lat. concretio) mn. psiholozi kojismatraju da je duša nerazdvojna od tijela |
|
