konkreditirati |
(lat. concreditare)sudjelovati s drugima kaovjerovnik, npr. u nekom zajmu |
|
konkreditor |
(lat. concreditor)suyjerovnik |
|
konkrement |
(lat. concrementum)tijelo koje nastaje zgušnjavanjem neke tekuæine u ljudskom ili životinjskom tijelu (npr. kamenac u mokraænom mjehuru) |
|
konkrescencija |
(lat. concrescentia) srašæivanje, sljepljivanje |
|
konkret |
(engl. concret)engleska kamena žbuka |
|
konkretan |
(lat. concretus)"srastao", stvaran, koji se može zamijetiti osjetilima, zamjetljiv,opipljiv, tjelesni; konkretan pojam log. pojam koji oznaèava osjetilimazamjetljivu stvar ili osjetilima" zamjetljivo svojstvo (supr. apstraktan) |
|
konkretizirati |
(lat. concresceresrasti, concretus)uèiniti nešto stvarnim, prikazati stvarno, opipljivo |
|
konkretum |
(lat. concretum) onošto postoji,npr. èovjek, životinja, drvo itd.; in concreto èit. in konkreto (lat.)u stvarnosti, u danom sluèaju, u stvarnom sluèaju,ono što se javlja u podruèju stvarnoga. |
|
KONKUBENT |
muški partner u konkubinatu(v.). |
|
konkubina |
(lat. concubina)inoèa, priložnica, izvanbraèna žena; bludnica |
|
KONKUBINA |
partnerka u konkubinatu (v.). |
|
konkubinar |
(lat. concubinarius) naložnik, izvanbraèni muž; bludnik |
|
konkubinat |
(lat. concubinatus)divlji brak, naložništvo; blud |
|
KONKUBINAT |
(lat. concubinatus), vanbračna zajednica trajnijeg značaja; u K. je zajedničkostanovanje i domaćinstvo. Među vanbračnimzajednicama K. je uvijek imao najistaknutijemjesto. Osl. legaliteta ima sve biosocijalnekarakteristike kao i bračna zajednica. Razlikuje |
|
konkubitus |
(lat. concubitus)spolni odnošaj, obljuba; concubitus anticipatus èit. konkubitusanticipatus (lat.) prav. prijevremeni odnošaj (npr. zaruènika prije vjenèanja) |
|