nominatori |
(lat. nominatores)prav. osobakoja mjerodavnoj vlasti predlaže jednog èovjeka za staratelja maloljetniku koji jeostao bez staratelja primajuæi istodobno na sebe i odgovornost za njega |
|
nomo |
(grè. nomos)predmetak u složenicama sa znaèenjem: zakon |
|
nomodidakt |
(grè. nomos, didaktos uèen) poznavateljzakona, pravnik |
|
nomofilaks |
(grè. nomos, fylax èuvar) èuvar zakona, onaj koji se brine da se zakoni primjenjuju kako treba |
|
nomograf |
(grè. nomos, grafopišem) pisaczakona, sastavljaè zakona, zakonodavac, skupljaè zakona |
|
nomografija |
(grè. nomos, grafia pisanje) pisanjezakona, zakonodavstvo |
|
nomokanon |
(grè. nomos, kanonpravilo,propis) zbirka državnih i crkvenih zakona; u Grèkopravosl. crkvi: knjiga crkvenog prava koju je oko 883. izradio patrijarh Focije |
|
nomokracija |
(grè. nomos, kratiavladavina, vlast) vladavinazakona, državno ureðenje u kojem vladajuzakoni, kao kod starih Izraelaca |
|
nomokratska vladavina |
V. vnomokracija |
|
nomologija |
(grè. nomos, logiaznanost) vještina donošenjazakona; fil. znanost o zakonima zbivanjanomomah (grè. nomos, machomai borim se) onaj koji se bori protiv zakona, koji napada zakon |
|
nomomahija |
(grè. nomos, machomaiborimse) borba protiv zakona, napadanje zakona |
|
nomos |
(grè. nomos) zakon,uredba, odredba, obièaj; glaz. melodija, napjev, glazbeno djelo kod starih Grka koje se izvodilo na kitariili flauti |
|
nomoteletika |
(grè. nomos, telos izvršenje) znanost o održavanju i primjenjivanju zakona; crkvena disciplina |
|
nomotet |
(grè. nomothetes)onaj koji donosi zakon,zakonodavac |
|
nomotetièki |
(grè. nomothetikos) zakonodavstveni, koji se tièe zakonodavstva, zakonodavni; po Windelbandu,prirodne znanosti su nomotetièke zato štoone obuhvaæaju u "prirodnezakone" dogaðaje u prirodi koji se stalno ponavljaju na isti naèin (supr. idiografski) |
|