| šteker |
(njem. stecken utaknuti, lat. contactus dodir) teh. naprava za brzo spajanje vodièa elektriène struje dodirom, utikaè, utiènica |
|
| štelati |
(njem. stellen) postaviti, namjestiti, dotjerati, dotjerivati |
|
| štelice |
(njem. Stelzen) štake (hodulje), drvene noge pomoæu kojih se mogu praviti veliki koraci |
|
| štemajzl |
(njem. Stemmeisen) dlijeto, dubaè |
|
| štender |
(njem. Ständer) ono na èemu što stoji, stup, stalak, pult |
|
| štepati |
(njem. steppen) prošivati |
|
| štift |
(njem. der Stift) klinac; pisaljka; u telefoniji: utikaè, èep (služi za davanje telefonske veze govornicima preko telefonske centrale) |
|
| štigliæ |
(njem. stieglitz) zool. èešljugar |
|
| štih |
(njem. Stich) 1. bod, ubod, rez; 2. bod (u igri) |
|
| štihati |
(njem. sticheln) kopati zemlju okomitim zabadanjem lopate |
|
| štihvort |
(njem. Stichwort) 1. kaz. posljednja rijeè u govoru glumca nakon koje drugi glumac poèinje govoriti ili nešto èiniti; 2. u rjeènicama i si. djelima obièno masnim slovima tiskana rijeè koja se objašnjava, odrednica; šlagvort |
|
| štikati |
(njem. sticken) vesti |
|
| štikla |
(njem. Stück komad, zakrpa, Fersenstück peta na èarapi) potpetica |
|
| štiklec |
(njem. Stücklein komadiæ) komadiæ; pren. pikantan dogaðaj, pustolovina |
|
| štil |
(njem. Stiel) držalo, držak |
|
