| salep |
(tur. saleb) u doba cvjetanja iskopani, popareni pa osušeni gomoljasti korijeni nekih orhideja koji sadrže škrob, sluz, šeæer i bjelanèevinu; mljeveni u prah i skuhani daju gusto i hranjivo piæe, osobito omiljeno na Istoku |
|
| sales deliquescentes |
èit. sales delikvescentes (lat.) mn. kem. otopive soli |
|
| sales fatiscentes |
(lat.) mn. kem. soli koje ishlapljuju ili se otapaju |
|
| šalica |
(njem. Schale) omanja limena ili porculanska posuda s drškom |
|
| salicil |
(lat. salix gen. salicis vrba) kem. v. saligenin |
|
| salicilizam |
(lat. salix gen. salicis vrba) med. trovanje salicilnom kiselinom |
|
| salicilna kiselina |
kem. bijeli kristalasti prašak, u hladnoj vodi teško otopiv, sprjeèava vrenje i truljenje, uništava mikrobe (zbog èega se upotrebljava za konzerviranje živežnih namirnica, piæa i dr.); upotrebljava se i u internoj medicini |
|
| salicin |
(lat. salix gen. salicis vrba) indiferentna gorka tvar koja se dobivau obliku bijelih kristala od kore i lišæa vrba (lat. salix) |
|
| salicineae |
èit. salicineje (lat.) mn. bot. vrbe, vrste vrba |
|
| salificirati |
(lat. salificare) kem. pretvoriti u sol, pretvarati u sol |
|
| salifikacija |
(lat. salificare) kem. stvarati soli, pretvaranje u sol |
|
| saligenin |
(lat. salix vrba, grè. gen korijen od gignomai postajem, nastajem) kem. alkohol koji odgovara salicilnoj kiselini (u koju se može oksidacijom pretvoriti), nastaje hidrolizom od salicina; salicil |
|
| salijski zakon |
(lat. leges salicae) zbornik obièajnog prava njemaèkog plemena Salijaca ili Salfranaka, prireðen u V. st., najstariji zbornik njemaèkih zakona; osobito je zanimljiv èl. 62. toga zakona koji iskljuèuje kæeri iz nasljeða imanja i prijestolja; otuda: salijsk |
|
| šalin |
(tal. scialino) kratak šal |
|
| salina |
(lat.) rudnik soli, solana |
|
