| sakos |
(grè. sakkos vreæa, haljina) gornja odjeæa pravoslavnih episkopa od skupocjene tkanine |
|
| sakra |
(lat. sacra) mn. svete stvari, svetinje; crkveni predmeti; crkveni obredi |
|
| sakralni |
(lat. sacralis) 1. koji se tièe crkvenih obreda; 2. anat. koji se tièe križne kosti kod èovjeka i ostalih kralježnjaka |
|
| sakrament |
(lat. sacramentum) prvotno: sredstvo kojim netko sebi ili drugom nameæe neku obvezu (kapara, kaucija, prisega i dr.); u kršæanskim Crkvama: otajstvo, sakrament, osobito prièest |
|
| sakramental |
(lat. sacramentalis) prav. onaj koji pod prisegom dokazuje èiju nevinost |
|
| sakramentalije |
(lat. sacramentalia) mn. u Kat. crkvi: svi oni sveti èini (obredi, blagoslov) koji nisu sakramenti; posveæeni, blagoslovljeni predmeti, npr. posveæena, blagoslovljena voda, krunice, medaljice, slièice i dr. |
|
| sakramentalni |
(lat. sacramentalis) koji se tièe otajstva, svet, sveèan |
|
| sakramentari |
(lat. sacramentarii) mn. reformisti koji ne priznaju stvarno postojanje Kristova tijela i krvi u prièesti |
|
| SAKRAMENTNOST BRAKA |
hrišćansko uzdizanje braka na rang svete tajne, kojenajbolje izražava rkt. crkveno pravo u Kodeks juriš kanonici (Codex iuris canonici) u kanonu 1012. »Gospodin Hrist je uzdigao sam bračni ugovor među krštenim licima na častsakramenta. Radi toga među kršt |
|
| sakrarij |
(lat. sacrarium) mjesto za èuvanje svetih stvari, svetište; kapela, hram; mjesto gdje se èuvaju hostije |
|
| sakrificij |
(lat. sacrificium) žrtva; u Katolièkoj crkvi: misa |
|
| sakrificirati |
(lat. sacrificare) žrtvovati, prinijeti na žrtvu, prinositi na žrtvu; pren. posvetiti |
|
| sakrileg |
(lat. sacrilegus) onaj koji èini svetogrðe, oskvrnitelj svetinje; bezbožnik, bogohulnik |
|
| sakrilegij |
(lat. sacrilegium) svetogrðe; oskvrnuæe, povreda svetinje; bezboštvo, bogohulstvo |
|
| sakrirati |
(lat. sacrare) posvetiti, zarediti |
|
