| paralipsa |
(grè. paraleipsis)ret. figura kojom se nešto istièe i podvlaèi baš time što govornik izjavi kako, tobože, želi prijeæi preko toga; v. pretericija |
|
| paralitièan |
(grè. paralytikos)med. uzet, ukoèen; bolestanod sušenja mozga; koji potjeèe od paralize |
|
| paralitik |
(grè. paralytikos)med. onaj kojije uzet, onaj koji je ukoèen; onaj koji boluje od sušenja mozga |
|
| paraliza |
(grè. paralysisuzetost, oduzetost, paralyo oduzmem, ukoèim) med. potpuna uzetost, ukoèenost; paralysis agitans èit. paralizis agitans (lat.) uzetost sadrhtanjem (osobito glave i ruku); progresivnaparaliza uzetost mozga kaoposljedica neizlijeèenog sifilisa |
|
| paralizirati |
(grè. paralyooduzmem, ukoèim,fr. paralyser) med. ukoèiti, umrtviti;pren. slabiti, oslabiti, ukoèiti, lišiti snage; otkloniti, zaustaviti |
|
| paralogija |
(grè. paralogia)suprotnost razumu, besmislica,zabluda; med. trabunjanje, govorenje bezsmisla |
|
| paralogistika |
(grè. paralogistike)vještinanamjernog izvoðenja pogrešnih zakljuèaka, = sofistika |
|
| paralogizam |
(grè. paralogismos)pogrešan zakljuèak; log. nenamjerno napravljen pogrešan zakljuèak |
|
| paralogizirati |
(grè. paralogizomai) praviti pogrešne zakljuèke, pogrešnozakljuèivati |
|
| paraluman |
slitina (legura) odaluminijai magnezija |
|
| paramagnetièna tijela |
V. v paramagnetizam |
|
| paramagnetizam |
(grè. para, Magnes)fiz. svojstvo nekih tijela (paramagnetièna tijela) da se svojom uzdužnom osi (tijela oblika pruta, štapa)postave paralelno s linijama sile dvajusuprotnih magnetnih polova (aksijalno postavljanje, npr. krom); supr. dijamagnetizam |
|
| paramecij |
(lat. paramecium caudatum) zool. papuèica obièna (vrsta trepljara, praživa) |
|
| paramenti |
(lat. parare,paramenta spremiti,pripremiti) mn. u evangelièkoj ili katolièkoj crkvi: crkvene stvari idragocjenosti, svi predmeti kojispadaju u sastavne dijelove crkve (ukrasi,èaše, križevi, svijeænjaci, misno ruhoi dr.) |
|
| parametar |
(grè. para, metronmjera, mjerilo)mat. svaka velièina o kojoj ovisi funkcija ili oblik krivulje; kod nekog stožastogpresjeka: dužina tetive okomite u središtu na glavnu os; min. udaljenost od toèke u kojoj jedna kristalnaploha presijeca os do toèke presjek |
|
